“Veliki kruh” – izvorni prijevod omiljene talijanske poslastice tijekom božićnog slavlja. Ovaj najpopularniji rezultat talijanske pasticcerije od njezinog izuma, mekani je oblak od fino teksturiranog, jednoličnog tijesta jarko žute boje, punjenog grožđicama i kandiranim voćem.
Ima oblik kupole, koji se proteže od cilindrične baze i obično je visok oko 12-15 cm za panettone oblik. Nastaje dugim procesom koji uključuje stvrdnjavanje tijesta, koje je kiselo, slično kiselom tijestu.
Sam proces dizanja traje nekoliko dana, što kolaču daje prepoznatljivo svojstvo pahuljastosti. Sadrži kandirane korice naranče, citrona i limuna, kao i grožđice koje se dodaju suhe, a ne namočene. Dostupne su i mnoge druge varijante poput običnog ili s čokoladom.
Značaj u Italiji i mitovi nastanka kolača
Za Talijane, jedan zalogaj panettone torte potiče sjećanja i tradiciju blagdana s obitelji i bližnjima. Poslužuje se u klinastim oblicima, okomito rezan, popraćen slatkim toplim napitcima ili slatkim vinom, kao što je Asti ili Moscato d’Asti. U nekim regijama Italije poslužuje se s crema al mascarponeom, odnosno kremom koja se dobiva miješanjem jaja, mascarponea i slatkog likera.
Različite kuhinje svijeta imaju svoje sinonime i mitove o nastajanju, a Italija ima panettone, suštinski kolač za blagdane koji ima zagonetni nastanak. U području regije, najveće “povjerenje” ima mit priča o nastanku kultnog kolača na dvoru vojvode Ludovica iz 15. stoljeća. Navodno, kada je kuharu zagorio desert, perač posuđa po imenu Toni spasio je nezgodu slatkom štrucom napravljenom od ostataka sastojaka. Vojvoda i njegovi gosti bili su toliko očarani desertom da su ga nazvali “Tonijev kruh“, u čast njegova pametnog i domišljatog izumitelja.
Kako god da je ova svjetska poslastica nastala, svim nacijama označava približavanje novogodišnjih blagdana te je postala simbol sreće, zajedništva i blagdanskog ugođaja.